четвртак, 27. октобар 2016.

IN MEMORIAM: Dragoljub Gajević - Gaja



Naš Gaja  

Dragoljub Gajević
(1955.-2016.)
           


Ovog puta, za “Svedok” broj 1055 nije stigao, uobičajeno subotom, tekst mog dugogodišnjeg prijatelja i novinara Dragoljuba Gajevića – Gaje, raport sa Kosova i Metohije, ili iz o položaju Srba u Hrvatskoj?!
Stigla vest o – Dragoljubu Gajeviću – Gaji?!
Dragoljub Gajević – Gaja (61), dugogodišnji novinar “Svedoka”, sportski ranik, publicista, novinarska legenda Toplice za života - preminuo je, iznenada, u petak, 21. oktobra.
U Vrnjačkoj Banji.
Gajine vesti iz Toplice, Slavonije, Semberije, Krajine, Hong Honga, ili gde god ga je put i istančani novinarski instikt odvodio, u princiopu, nisu se proveravale.
Ova, šokantna, neverovatna – o nenadanoj smrti, iz čista mira, usred Vrnjačke Banje, dobrog domaćina, uzornog supruga i oca, novinara starog kova, Dragoljuba Gajevića – Gaje morala je da se proveri.
Više puta.
Istina, javio mi je u subotu rano ujutru, naš zajednički prijatelj i kolega, saradnik “Svedoka” Goran Jevtović, dugogodišnji bezbednjak Vojske Jugoslavije, ali i “on je čuo”, a usput me je zamolio da je proverim, iako...
Nisam imao srca da okrenem Gajin mobilni, još manje njegov kućni broj, ili telefon njegovog sina...
Pokušao sam sa Zoranom Marjanovićem - Zozom, penzionisanim novinarom “Svedoka” iz Niša...Gajinim starim znancem i kolegom, koji su se godinama sudarali na istom terenu
- Zozo, čuo sam da je umro Gaja?!
- Koji Gaja?
- Naš Gaja!
Tajac.
I Zoza, iskusni novinarski vuk je zanemeo, i njemu, sviklom na svakojake vesti u dugogodišnjoj karijeri “vest nije legla”...
- To od Gaje, nisam očekivao, kroz zube je procedio Zoza Marjanović.
I, zanemeo.
Vest, a svaka zlokobna, tragična i bolna je, po praviliu uvek – tačna.
Gaja je sahranjen po pravoslavnom običaju.
Nedelja.
Prelom ovog broja “Svedoka”.
U redakciji neubičajeni mir.
Tišina.
I telefoni su zanemeli, da li i oni tuguju?!
Nema, onog obaveznog nedeljnog kratkog Gajinog poziva:
- Šefe, poslao sam ti nešto, pogledaj, ako ide ide. Moje je da radim i pišem, tvoje da puštaš ili ne. Svako ima ovde svoje zaduženje...
Polako zatvaramo broj 1055.
Gaja je – vest.
Tužna, pretužna...
PS: Nekoliko dana pre zlokobne vesti Gaja je poslao sjajnu rubriku o “svom Gvozdenom puku”. Nije stigao za prethodni.
Objavljujemo je.
Tvoj Dinja
Gaja i Dinja prilikom dodele zlatne plakete
nedeljniku „Svedok“ od Udruženja fudbalskih veterana Srbije