„Hvala ti, hvala srpska nemajko!“
Ruski car Nikolaj je takođe obavešten o zaključcima zajedničke
sednice, kao i da će Srpska vojska biti primorana da obustavi odbranu i da se
povlači. Car je odbio pomoć u oružju, navodeći da je Odesa bombardovana od
neprijatelja te da je oružje povučeno dalje od ove luke. Umesto toga poslao je
srpskom narodu 26.000 pari civilne odeće, a za vojsku samo dva topa i 13.000
granata.
Upravo zbog takve situacije prestolonaslednik Aleksandar
uputio je 16. decembra 1915. novu poruku Nikolaju II tražeći opet hitnu pomoć:
„Sa nadom i uverenjem da će se moja vojska na Jadranskom
primorju snabdeti i reorganizovati na miru uz obećanu pomoć saveznika. Ja sam
je preveo preko albanskih i crnogorskih planina. Ne našavši ništa od obećanog što
joj je potrebno za izdržavanje i reorganizovanje, ona danas stoji pred najžalosnijim
završetkom. U tom najtežem trenutku Ja se obraćam Vašem Imperatorskom Veličanstvu,
u koje sam uvek polagao svoje poslednje nade s molbom za Vašu intervenciju da
bi je spasao od sigurne propasti i da bije mogao u miru pripremiti za nove
napore koji predstoje njoj i savezničkoj vojsci. Da bi to moglo biti, potrebno
je da savezničke flote prevezu što pre moju Severnu vojsku iz Svetog Jovana
Medovskog u kakvo bezbedno mesto, nedaleko od granica Srbije (najbolje u
okolinu Slouna). Gladna i iznemogla vojska, nezaštićena od neprijatelja ne može
suvim stići iz Skadra do Valone, kuda savezničke komande misle da je upute.




